LJUBAV, LJUBAV, LJUBAV...

Koliko puta čuješ ovu riječ svaki dan?

Vjeruj mi meni se nekad zgadi od pomena na tu riječ....ne, ne zbog te riječi same po sebi nego zbog njene zlouporabe...
zbog njenog olakog prelaženja preko usana...

Naravno, da ljudi zaista misle uvijek to što kažu , stvari bi izgledale malo drugačije.Slažeš se?

Da, o čemu čitamo u novinama ili slušamo na radiju i gledamo na televiziji.? O nasilju među članovima obitelji,
o razvodima , o usamljenima...o samoubojstvima...o zaboravljenima...

NEĆU VIŠE O TOME, OBEĆAJEM !!!!

Ali shvatio si bit?

Da zlata ima kao kamenja, ne bi bilo uopće dragocjeno, je li tako? Ako je ponuda veća od potražnje onda opada vrijednost nekog proizvoda ili usluge!

Ali , ono što sam htio reći je da je s ljubavlju upravo tako....da me krivo ne shvatiš, ona je je još uvijek rijetka i dragocjena , upravo poput prije pomenutog zlata -  ali njeno učestalo "habanje", njeno olako izgovaranje i podvaljivanje svega i svačega pod taj termin ,ono je što svakog iskrenog čovjeka iritira....

LJUBAV I BOŽJI ZAKON

Da, čak je i među prvim zapovjedima dan Izraelskom narodu, preko proroka Mojsija, bila i ona da se "ne uzima ime Gospodina Boga uzalud".

To je imalo svoj smisao i svrhu, svetost i uzvišenost. Tako bi trebalo biti i s ljubavlju...sa spominjanjem njenog imena!

LJUBAV U PJESMAMA

Naprimjer, zbirka  ljubavne poezije

NE DAJ CIKLAMAMA DA

KLONU  primjer je uzvišenog i dostojnog mjesta gdje se ta ljubav smije pojavljivati...


Znaš kako je to, nitko od iskrenih pjesnika ne piše pjesme čistim talentom i smislom za pisanje ...ne ne ne...
Nije to drvodjelstvo ili postavljanje keramičkih pločica u kupatilu, nije to zidanje zida uz pomoć konopca libele i viska...
Ma svaka čast tim stručnim poslovima, za koje treba talent, vještina i znanje, ali osoba osim svog umora ipak ne ostavlja dio unutarnjeg sebe u tragovima, u tim poslovima...krv koja se ne vidi...

Pjesnik piše otkravljenom tintom duše...krvlju takoreći...prenoseći svoje emocije na papir.
Slova u pjesmama nisu ništa drugo nego kristalizirani ostaci ljubavi  koja je , eto, u jednom trenutku protočnosti kroz pjesnikovu dušu , nakratko bila zadržana i u dodiru sa zrakom prešla u kristaliće....slova...poetski rečeno

Slažeš li se sa mnom da onda pjesme predstavljaju , onu čistu esenciju ljubavi   zarobljenu između korica?

Oprosti, ja te nisam ni pitao da li voliš poeziju, a govorim ti o njoj!

Ma govorim ti prvenstveno o ljubavi a poezija i pjesme su samo jedno mjesto gdje se ona (ljubav)  može naći u čistom obliku, nepatvorena, onako osobođena šljake....

Ma i da ne voliš poeziju, u tom smislu što ne voliš to čitati ili ne razumiješ uvijek što u tome ima posebnog, to opet ne znači da si bezosjećajna osoba.

Jer, svi  mi kao ljudi, nekada proživljavamo iste osjećaje. Međutim kod nekih ljudi to jednostavno prođe, poput autobusa koji je upravo pobjegao ispred nosa ...ali pjesnici su , kako da kažem, malo udareni , oni kradu te trenutke ...upravo kao što neki zaljubljenik u fotografiranje zarobi neki prizor u foto aparatu jer mu se svidio....

Da, to ne znači da ja i ti ne volimo zalaske sunca i ptičice na grani ako nemamo fotoaparat stalno sa sobom je li tako...?

Mi se samo tome divimo u sebi za taj trenutak i to nam je dovoljno!

Da, tako ja i razumijem da ne mora svakoga zanimati poezija,  kao što ni mene ne zanima možda tvoje strastveno rješavanje osmosmjerki ili sudoku zadataka....

Ali ono što sam htio naglasiti je da  poezija može zanimati druge ljude, a ako im naprimjer poklonimo ovakvu Zbirku kao poklon, na nekim posebnim prigodama...što ja znam...vjenčanjima, zarukama...rođendanima...za valentinovo itd..itd

Mislim da sam u pravu kad kažem da će im to ostati trajnije u uspomeni nego neka stvar koja vene ili će se pospremiti negdje u ladicu....

Ruže su lijepe , znaš, kao poklon...ali duže kad stoje isčupane iz korijenja , pa makar i u vazi s vodom imaju jednu lošu manu -  UVENUUUUUU!  

Tako nekako i uspomeni na nas pomalo otpadnu latice...zar ne?

Da skratim priču ,ono što sam htio reći nije da tebe uvjerim da počneš čitati poeziju ili da kupiš Zbirku pa da je držiš negdje u polici da skuplja prašinu...ne...ne...

Ono što ti ja predlažem je da sebi pružiš priliku da pokloniš nešto jedinstveno drugima, nešto unikatno, nešto što ne vene poput ruže, nešto što ne bljedi....

Doduše da se s ovom Zbirkom potpaliti lijepa vatrica kad dođe zima, onako za potpalu,ali i to je kratkoročna korist...

Ali osjećaj kod osobe suprotnog spola, naprimjer,kad osjeti stihove koji ŽIVE i DIŠU između korica...onaj osjećaj zahvalnosti što nešto takvo ima u rukama....i onaj osjećaj da se uvijek iznova sjeti svog Darivaoca NEPROCJENJIV JE!

Čak i ako si se malo sporječkao sa ženom ili djevojkom ovo je odlično sredstvo za primirje....bolje djeluje od bijele zastave , vjeruj mi....

Čak i ako knjiga poleti u zrak kao protureakcija pobrinuo sam se da ima meke korice...tako da nema rizika...!

A sad za one koji vole poeziju, mali poklon!!!  A što drugo nego pjesma! 

Pripremite maramice!!!
 

Možeš iznenaditi osobu do koje ti je stalo i pripremiti joj malo "pjesničko veče". Dakle poslije večerice i uz dobro vinao ili šampanjac (štogod) ...malo prigušiti svijetlo....upaliti svijeće...i izrecitirati nešto poput ovog:

DA NISI ROĐENA

Rumene se tamarisi na obali
ko sunce pred počinak.
Ko tvoji obrazi ,nestvarna,jer da nisi rođena
zrak bi imao okus brašna.

Da se nisi rodila mislio bih da je normalno
da mi mahovina prekrije srce,
i svako moje sutra bi ličilo na juče.
I mislio bih da je ono prije bio život.

Da se nisi rodila
mislio bih da je ljubav samo mrtav stih,
utopija pjesnika, fatamorgana duše…

I ne bih nikad saznao
da ona živi,i ima ruke…i glas…
i oči – tvoje oči!

_

Da, pjesma je idealan način za prisjetiti se početaka veze...svega onoga što nas je privuklo osobi...jedno drugom...uštimati se na istu frekvenciju.

Dakle nije pjesma sama po sebi to što vrijedi, ona može biti okidač koji će pomoći da ispoljimo ono nešto u nama ,što druga osoba možda želi čuti ,a ne čuje tako često...i to joj onda možemo reći!

Ali, u takvim situacijama

ČAK I DA ŠUTIMO ZAJEDNO,  PRIČAJUĆI SAMO OČIMA ,NEPROCJENJIVO JE!


Poezija je osvježenje za ljubav

upravo kako je rosa

melem za ružine latice!!!

Nije mi cilj postati bračni savjetnik ili savjetnik za veze ali ako uzmeš pročitati zbirku

NE DAJ CIKLAMAMA DA KLONU  obećajem da ćeš to postati, htio to ili ne...u svom domu naravno !

Budući recitatoru ili buduća recitatorko ( da zašto ne bi bilo i obratno?) evo poklanjam ti još malo materijala za nastavak
"pjesničke večeri"! 

POSEBNOJ

kako si samo lijepa kad se smiješ
o bože kad mi samo znala
razlomila bi komadić
tog sna i dala mi ga
da ga čuvam pod jastukom
tebe ne bi osiromašilo
a mene bi učinilo bogatim

i samo da mi se smiješ tako slatko
kupio bih te kad bi mogao
i stavio nasred sobe
mjesto cvijeća
a zidove prekrio ogledalima
da odražavaju tvoju nježnost
gdje god da pogledam

a možda bih te mogao
posuditi od života na jedan dan
uzvratio bih mu lomeći kamen
sedam godina na nekom
pustom otoku
u okovima
samo kad bi pristala

u taj dan bi uložio sav svoj život
sve kule od karata vlažnih
sve moje noći probdjevene
sve ulice uzaludne
i sve uglove nade
sve dane bez kraja
sve pjesme

i živio bih samo da ti
dotaknem malo
tu kosu koju raspuštaš niz ramena
pa makar se otimao onima
koji me vode na gubilište
sluteći u posljednjim trenucima
toplinu koju je tvoj vrat
ponudio mojim usnama

umirući sretan

Ako čak i nisi u vezi a simpatiziraš nekog ZBIRKA je idealan način i da kažeš da ti je stalo. Pusti neka pjesme govore umjesto tebe! Evo posudit ću ti riječi.

Točno znam što osjećaš! Ne vjeruješ? Evo, uvjeri se:

OBLAČIM ZVIJEZDE U TVOJ OSMIJEH

Oblačim zvijezde u tvoj osmijeh
i mjesecu poklanjam tvoje oči,
pišem ime tvoje po stijenama morskim
i crtam lik tvoj noktom po srcu.

A ti to ne znaš, djevojčice moja nježna
djevojčice imena slatkog ,
ti to ne znaš dok u mene gledaš
očima košute, i ne vidiš

kako mi vlastita vojska radi o glavi,
kako mi se peta kolona duše već primiče s leđa
dok ispisujem ova slova

i kako tinta postaje sve crvenija
kako se bližim kraju pjesme,
kako ne primjećujem da pišem krvlju! 

Jesam li pogodio što osjećaš prema njoj? Jesam li pogodio (ako si ženska osoba) što osjećaš prema njemu?

Da, to je ono "ispisivanje stihova krvlju" ono što ne može nijedan talent na ovom svijetu donijeti!
Nijedna škola književnosti, nijedan studij jezika, ni milion fakulteta na ovom svijetu. Kad krene peta kolona duše u boj protiv nas samih iznutra tu nema pomoći!

Zapamti ovo!

Namjera ove zbirke nije veličati autora, zato se i ne potpisujem imenom i prezimenom. Tko sam ja? Običan čovjek iz susjedstva, obična hodajuća "urna na cesti" kako Gibonni kaže u svojoj pjesmi! Dakle meni nije cilj da onaj koji me poznaje kupuje

NE DAJ CIKLAMAMA DA KLONU 

zato što je eto "netko njihov" izdao nešto, a takav , koji to onda čita reda radi ,nikad u životu nije pročitao nijednu pjesmu , a zadnje štivo ,uopće u cijelom životu mu je bila "Ježeva kućica"!

Razumiješ me?

Meni je cilj upoznati pjesme s

tobom i tebe s njima! 

Da se zaljubite jedno u drugo!

Tu počinje priča...tvoja i njihova...Pjesme postaju tvoje i ti njihov....

I ako uspijem da pjesme dirnu srca , da pokrenu ono nešto u osobi za 360 stepeni ja sam postigao cilj . Moja satisfakcija nije tvoj iznos koji ćeš platiti kada  sutra kupiš zbirku.

Jer da znam da ćeš je kupiti da samo popuniš regal knjigama , tako da djeluje efektno i fakultetski, onako uzvišeno kad navrate gosti i pogledaju u tu vitrinu pa pomisle da su došli u neku Nacionalnu knjižnicu , kad uđu u tvoj stan -------- NE NE NE.... ne bih ti je prodao ni za milijun kuna, onda!

(Lažem, uzeo bih ti te pare jer ih ne zaslužuješ , da pokrenem tiskanje drugih knjiga poezije, pokrenem mlade pjesnike da djeluju itd...itd...)

Ali, shvatio si me?

NE ŽELIM ZADRŽATI PJESME SAMO ZA  SEBE; TO BI BILO VIŠE NEGO SEBIČNO!

Pjesme su vječne, samo pjesnici umiru!




Zato za  narudžbu klikni na sljedeći gumb:

Iako se ne poznajemo, i pišem pod pseudonimom ,bit će mi svakako drago da ukoliko bude dodatnih pitnja, sugestija , želja ili čak pohvala , da ih ostaviš kroz  donju kontakt formu, ispisujući svoje podatke i točan mail.
Ja ću rado odgovoriti na njih ! Uživaj u čitanju! Nadam se da ćeš mi prenijeti svoje utiske čim prije!

P.S. Evo još jedna pjesma na poklon za kraj! I još nešto! Ako ti se ovo svidi preporuči i drugima! Ne budi sebičan!

PJESME SU VJEČNE

nekad sam te tražio u snu
tvoje oči raskidale su paučinu
na mojim zjenicama
uvijek iznova si me pronalazila
gdje god bio

i sad
ponekad
učini mi se da čujem sjenu
koja me prati
kad se okrenem vidim
ružičasti šal u travi
i stope u bijegu

znam
još nije vrijeme
da uzmeš ljudsko obličje
još uvijek je ovaj svijet
dovoljno hladan
za tvoja krila

zato ti pišem
da se ugriješ stihovima
jednom znam sići ćeš u svoj novi dom

a ako me onda ne bude
ne brini
pjesnici umiru a samo pjesme su vječne

u njima te još čekaju makovi
na pragu drvene kućice

i klupa gdje ćeš me se sjećati

P.P.S. Umalo zaboravih staviti neke preporuke ljudi koji su pročitli ovu Zbirku! Evo pročitaj malo, možda ti bude zanimljivo!

Sad vidiš što je moje stvarno zadovoljstvo u svemu ovome, naći srca gdje će se naseliti ove pjesme!

Evo preporuka! (Očekujem i tvoju preporuku uskoro samo da znaš!)

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Sasvim slučajno, kako to obično u životu i biva, pronađoh u blogosferi vrata labirinta misli i poezije. Zastadoh u čudu od ljepote, zastadoh i zanijemih pred vratima otkrivenog pjesničkog carstva, pred stihovima koji dotiču dušu, pred pjesmama koje svojom životnošću ubrzavaju bilo i izmamljuju osmjeh na lice.  

      Riječ je o mladom pjesniku, poeti, kojeg od milja zovem Maestro. Rječit je i nadaren;  boemski  je samozatajan u svjesnosti  tkanja riječi  jer kako veli sam za sebe :

"...ja sam ipak malo drugačiji od drugih

meni posljednja umire pjesma

a uvijek prva nada..."

 (iz pjesme  Ne govori ništa)

                                                                            

      Opinian  proniče i zaranja u dubinu svoga srca i na svjetlo dana izranja s pjesničkom uspješnicom. Čitajući ih u svakom stihu otkrivam nepregledne izvore u kojima  može se satima uživati. Pjesme su to slobodnoga stiha koje odaju tajnu skrivenu u Labirintu, jer misao i osjećaje ne možete staviti u kalup, ona je gorljiva i neuhvatljiva, a uvijek toliko zbori i gromoglasna je.  Miješaju se raspoloženja kao vrijeme i godišnja doba. Katkada je sretan, a katkada tako smiono tugaljiv. Poput plime i oseke, zapisuje i riše perom pjesničke slike , koje u naraciji postaju vidljive i opipljive.

      Opinian je metaforik koji sebe predočuje Svijetu u ulozi Lutke na koncu smišljajući izričaje vanjštinom zaodjenute jednostavnosti  i tražeći da se bolje zagledamo u riječi.

      Ljubav je osnovni motiv njegovih pjesama koja se prožima i sljubljuje s prirodom, pjevom ptica, morem, zemljom i nebeskim visinama, burama životnim. On svoja nadanja i čeznuća pronalazi u nebeskim srebrnim krošnjama, promatra svijet  očima Sunca i živi srcem Mjeseca .  

      Njegove pjesme ne treba opisivati, nego samo čitati, čitati, čitati i hodati Labirintom misli i poezije.

Viktorija Lokas
.......................................................................................................................................................................
.......................................................................................................................................................................

     "Kad cvijet i uvene knjiga zauvijek ostane" - uistinu knjiga kao
poklon ostaje zauvijek, a ovakva zbirka pjesama kao romantični poklon
uz cvijet(idealno ciklamu!), buditi će zauvijek sjećanja na jednu
posebnu romantičnu večer, uz svijeće ili šetnju plažom...
    Ovo uistinu može postati novi romantični trend!

Tatjana Udović
...........................................................................................................................................................................
...........................................................................................................................................................................
.
     Opinian  je jedan od pesnika koja nas uči kako treba voleti.
Njegove su pesme pune nežnosti i naboja,
gotovo nikada tužne jer on nekako uspeva da u teškim trenucima koje ljubav ili zaljubljenost nose,
uziva jednako kao i u onim srećnim.



„…A ja sam leptir što ti sljeće na kosu,

ali ga ne primjećuješ

jer je prelagan.

Ja sam rana od trna na tvome laktu

I madež na tvojim leđima,

trun zapleten u tvojim trepavicama…

Tako blizu, tako neprepoznatljivo blizu,

kao drvo od kojeg ne vidiš šumu“


     On traga za svojom polovinom,oseća je,voli bez zadrške.Veruje joj.Svojim bezuslovnim traganjem,daje i čitaocima mogućnost da ponovo veruju,da ponovo počnu da tragaju i da svoje traganje prepuste srcu.

     Ako ste u novim,brzim vremenima koji nameću nuznost prakticnog,izgubili onaj deo sebe koji ume da sanja,pročitajte pazljivo njegove redove,jer cete u njima naći onu prekopotrebnu veru u snove...i sa njom,sigurna sam,vraticete taj izgubljeni a ključni deo sebe:

„…Vrhovni rasčešljava eno

vunu nebesku (...)

Negdje na ovom dlanu njegovom

U jednoj od crta na njemu

Vjerujem da postojiš

Zajedno sa mnom

Iako se nismo sreli..“


     Zbog svega toga,vraćat ćete se njegovim stihovima svaki put kad vam je potrebno povratiti onu prostodušnu,bezuslovnu ljubav prema ljudima.
On veruje.On voli.On oseća.Zbog toga je Pesnik jednako koliko je i Čovek.

Od majke  je takav rođen.

Marina Živković
.............................................................................................................................................................................
.............................................................................................................................................................................
     
         Riječi same po sebi imaju težinu, a kad u nekome postoji vještina da ih splete u verze i verze naniže u prekrasne niske, nastaju biseri prelijepe poezije, koja osvaja svojom slikovitošću i bojama osjećaja, prožimajući na taj način svojeg čitatelja i uvlačeći ga u svijet, kojem svi mi težimo, svi mi priželjkujemo i neizmjerno mu se nadamo – u svijet ljubavi. 

         A kad u današnje vrijeme postoji nešto takvo, što u svima nama može probuditi paletu osjećaja, kao pažljivo birani stihovi ove Opinianove zbirke, tad je to svojevrsni poklon, voljenim osobama, ali i nama samima. Ne moramo biti virtuozi u pisanju stihova da bi znali prepoznati i uživati u ljepoti pročitanog.

          Zato, po preporuci našeg pjesnika, „zalijmo“ svoje osjećaje ljubavlju, koja isijava kroz njegove verze i uživajmo u mirisu rascvjetalih ciklama.

Tanja Markovčić

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

               NE DAJ CIKLAMAMA DA KLONU